U najistočnijem svetištu Đakovačko-osječke nadbiskupije – svetištu Drage Gospe Ilačke, svečano je 15. kolovoza 2019. proslavljena svetkovina Velike Gospe. Mnoštvo hodočasnika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, ali i iz puno daljih mjesta, pohrlilo je i ove godine na ilačko svetište. Unatoč vrlo lošem vremenu i kiši koja ih je pratila gotovo cijelim putem, brojni hodočasnici uputili su se kao i svake godine u Ilaču pješice, a najbrojnija je bila procesija iz Iloka koja se prema Ilači uputila još u ranim jutarnjim satima. Na samu svetkovinu misu u 7 sati predvodio je mons. Tomislav Đukez, a misu u 9 sati fra Josip Poleto, župni vikar iz Vukovara. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je izaslanik nadbiskupa Đakovačko-osječkog Đure Hranića mons. Stjepan Karalić, kanonik Stolnog kaptola. Sve hodočasnike pozdravio je u svoje osobno ime te uime nadbiskupa u miru Marina Srakića koji ove godine, nažalost, nije mogao biti u Ilači.
Mons. Karalić propovijed je započeo riječima: „Gospodin Bog za svakoga od nas nešto je predodredio, pa tako i za Mariju. Ali, budući da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, On očekuje da svatko od nas, pa i Marija, kaže svoj „da“ ili „ne“. Gospodin Bog zamislio je spasiti nas ljude – kojima je po jednoj ženi, koja se zvala Eva – zatvoreno nebo, a po drugoj ženi, koju je On izabrao na poseban način, nebo ponovo otvoreno. Ali traži da i ona sudjeluje u tom Njegovu planu kojega joj navješćuje po anđelu. A ona je odgovorila: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude riječi Tvojoj“. Rekli bismo danas da je to lako izgovoriti. Međutim, kasnije u Marijinu životu pokazalo se koliko je ona zaista ispunila sve što je u toj rečenici izrekla – prihvativši svaki trenutak svoga života da vrši volju Onoga koji ju je stvorio i koji joj je dao tu milost – da naše spasenje krene iz njezina krila po Sinu samoga Boga, koji postaje čovjekom. To je veličina Marijina.“
Svoju propovijed mons. Karalić nastavio je pitanjem: „Zašto mi danas Mariju zovemo Velika Gospa? Završila je svoj život, ispunila sve ono je Gospodin Bog u njezinu životu očekivao od nje. I kad joj je Sin bio na križu, ona ga je pratila. To je ono što je zaista u svom životu, kao mati, u potpunosti ispunila. I kada je Isus na križu rekao: „Ženo, evo ti sina“, dobili smo prekrasan poklon i poruku pod križem. Dobili smo Mariju za svoju majku. Svi smo njezina djeca, a ona svima nama naša nebeska majka. Temelj našeg okupljanja oko Marije i razlog zašto smo ovdje je da ona učvrsti našu vjeru da ćemo kao njezini štovatelji jednoga dana zajedno s njom, nebeskom Majkom, i njezinim Sinom, našim Bogom, živjeti u vječnosti“, zaključio je mons. Karalić.
Toga dana slavljene su još dvije mise. U 16:30 misu je predvodio vlč. Nikola Kaurin, župni vikar iz Župe sv. Euzebija i Polina u Vinkovcima. Završno misno slavlje ovogodišnje proslave Velike Gospe u 19 sati predvodio je domaći župnik i upravitelj svetišta Ivan Đakovac. Svečano je bilo i na uočnicu svetkovine kada su slavljene tri mise. Prvu je predvodio je vlč. Dejan Bubalo iz Tordinaca, dok je za pjevanje bio zadužen zbor župe sv. Mateja iz Tovarnika. Misu s procesijom u 21 sat predvodio je maestro Ivan Andrić, voditelj Nadbiskupijske glazbene škole, a na posljednju misu toga dana, već tradicionalno dugi niz godina hodočasti Župa Nijemci, predvođena župnikom Branimirom Mađarcem.
